PRAVO NA ŽIVOT

Planirali smo troje, priželjkivali dvojke, a sada bi jedno ispunilo nase snove

22.07.2011.

Falco

Falko (19. februar 1957.– 6. februar 1998) bio je poznati austrijski rok pjevač. Nastradao je u saobraćajnoj nesreći.

Ne pamtim kada sam je zadnji put cula:

http://www.dailymotion.com/video/x23v9g_falco-jeanny_music

 

20.07.2011.

Ako tražite put do svoje Sreće...

ili Najdraže i Najmilije,  nailazite na prepreke na tom putu , postoji način da sebi ,a i drugim parovima sa slicnim problemom, pomognete. Tokom 2010-te i 2011-te godine  osnovalo se nekoliko organizacija i udruženja koja okupljaju parove sa problemom neplodnosti. Ovi parovi su shvatili da ako sami nešto ne urade  malo ko će se potruditi u riješavanju njihovog trnovitog puta za potomstvom. Postupci medicinski potpomognute oplodnje (MPO) su skupi i za evropske standarde. Države u okruženju su ovim parovima  obezbjedili po nekoliko besplatnih postupaka MPO. Republika Srpska je iz budžeta odvojila sredstva za dva postupka MPO.  Veliku ulogu u odobravanju ovih sredstava odigrala su Udruženja porodica sa problemom steriliteta BEBE (Trebinje) i BEBE1 (Zvornik). U Federaciji BiH je, na žalost, ovaj zakon mrtvo slovo na papiru. Da tako ne bi ostalo brine se i nasa blogerka brusnica.

„Udruženje DjeCa osnovano je prije tri godine na državnom nivou. Nakon male izmjene u Statutu udruženja omogućeno je pokretanje projekata pod naziivom MPO - Medicinski potpomognuta oplodnja. Za voditeljicu projekta izabrana je brusnica.

Ukoliko želite da budete dio cijele ove priče i date svoj doprinos za naša sunašca možete učiniti sledeće... Popuniti pristupnicu http://www.djeca.org/udruzenje-djeca/pristupnica i poslati na djeca@djeca.org 

Napišite da je projekat na kome želite da radite MPO ali vas to istovremeno ne ograničava da se kasnije bavite i dojenjem ili autosjedalicama.

Nakon toga sami birate šta i koliko želite da radite i da li to želite pod svojim imenom ili pak pod nickom jer je stranica Udruženja koncipirana slično FB. Svoj dio posla možete obavljati putem maila i neće vas ograničavati  grad ili entitet u kom živite ili pak možete biti dio mase koja služi za podršku.“

Radom u ovakvim organizacijama pomažete sebi ali i ženama koje će se tek suočiti sa problemom neplodnosti. Velika je pomoć ako se samo učlanite! Na žalost, broj parova sa problemom neplodnosti je u porastu. Ako državi i društvu ne ukažemo na ovaj problem, neće se sami sjetiti da nam pomognu.

Ovo je jedna od opcija koju možete uraditi a druga je da sjedite kući, sažaljevate sami sebe, bacate pasulj, gledate u toz od kafe.... i čekate da se desi  čudo nevidjeno.

19.07.2011.

A ovo je Najmilija:)

Nije šala! Poslije Najdraže rodila se i Najmilija. Kada sam je prvi put ugledala , odmah mi je bilo jasno da će ona biti Najmilija. Već sa pet dana je bila neobično dijete. Nije bilo puno plača. Oko sebe je gledala zainteresovno, kao dijete od  pet godina a ne beba od pet dana. Imala sam osjećaj da nam govori: „Samo vas posmatram šta radite!“.

Najmilija je sve jela. Dok su Sreća i Najdraža jeli hrenovku a ja Najmiliju hranila kašicom, ona je bucmastom ručicom iz tanjira Najdraže zgrabila i pojela hrenovku. Tako smo njoj najranije ukinuli kašice. Jednom je u avliji pojela bobu mačije hrane.  Sjećam se kako sam Sreću učila da puže ali se ne sjećam kako je Najmilija prohodala. To dijete je sve samo naučilo. Imala je starijeg brata i sestricu i radila što i oni rade. Sama je naučila da koristi nošu. Kada se samo sjetim da bi svo troje znalo biti na noši u isto vrijeme.  I dalje sam ih vodila svaki dan u šetnju. Najmilija je u kolicima, Sreća se drži za kolica a Najdražu čvrsto držim za ručicu. Kada smo prelazili ulicu znala bi reći da joj previše stiskam ruku koliko me bilo strah da ne otrči za golubom, loptom ili mačkom.Kod Najmilije nema puno priče. Ona mudro sluša druge, a kada nešto kaže iznenadim se koliko je to dijete mudro. Kada se Sreća, Najdraža i Najmilija posvadjaju to izgleda ovako:

Sreća ljutito galami i prosipa silu, Najdraža se služi svojim britkim jezikom (visoki tonovi) a Najmilija se mudro ušuti. Dok ustanovimo ko je kriv, Sreća i Najdraža su već kažnjeni a Najmilija se izvukla nekažnjeno. Uklapa se u svako društvo. Nju zovu i starija i mladja djeca na rodjendane. Ona nije tip ljepotice kao Najdraža, već naša mala mudrica. Kada sam je kao malu pitala šta će biti kada odraste, ona je odgovorila da će biti bogatašica. Sa 3-4 godine je znala da upali računar i igra raznorazne igrice. Kada sam je jednom upitala zašto plače, odgovorila je plačno da joj tata ne da da se konektuje!!! Obožava sve društvene igre a posebno igre sa špilom karata. Sreća i Najdraža su bez problema pili sirup kada su bolesni. Sreća je čak i pretjerivao. Čim bi ga nešto zabolilo tražio je sirup pa sam mu ponekad dala i kašiku soka (sirupa) da ga zavaram. Sa Najmilijom je uvjek bilo problema oko tableta i sirupa. Pola bi popila a pola izbacila. Nije voljela doktore. Kada je trebalo da joj izvadim trnčić, plakala je  čim joj pridjem.

 Ona nema najbolju prijateljicu već najbolje prijatelje. Trenira košarku a super igra fudbal (bolje od Sreće). Kada su se košarkaši vratili sa turnira iz drugog grada ,prijateljica Najmilije je pričala o tom turniru tri dana, koliko je bila puna utisaka. Kada sam Najmiliju pitala kako je njoj bilo (očekujem bar desetak rečenica), ona mi odgovori:"Super!" i tu je kraj priče. Za jednu utakmicu su se djevojčice dogovorile da sve naprave istu frizuru. Milion sitnih pletenica! Naručile su se kod istog frizera. Kada je Najmilija shvatila da frizerka ne može stići svima napraviti toliko pletenica, zamolila me je da njoj i njenoj prijateljici ja napravim frizure. Ona je nabavila male lastike za sitne pletenice. Bile su preslatke!

Najmilija svira gitaru. Za koncerte je u pantalama i nju rijetko možete vidjeti u suknji ili haljini (nikada!) jer ona voli sportski stil (za razliku od Najdraže koja je prava mala dama).

Obožava crvenu boju. Starke su crvene, detalji u njenoj sobi su crveni čak je i aparatić za ispravljane zuba u crvenoj boji.

Najmilija ne voli pospremanje sobe. Ispod njenog kreveta uvjek se nadje po koji par čarapa. Najsmješnije je bilo kada me zamolila da otkrijem šta smrdi u njenoj sobi. Soba je bila sredjena, nigdje prljavih čarapa a osjeti se miris bijelog luka.

I ja pronadjem izvor neprijatnog mirisa. Kada je uzimala nešto iz frižidera, slučajno je oborila i slomila zdjelicu u kojoj je bila marinada za ribu. Da niko ne primjeti šta je uradila, pokupila je slomljeno staklo i bacila u korpu za papir u svojoj sobi. Jedino je zaboravila da prospe svoju korpu za otpatke.

Kako raste sve je ljepša i ljepša. Ali njoj ljepota nije neophodna jer ona ima mozak, ona je interesantna, zanimljiva, nije naporna sa svojom pričom, ne trudi se biti u centru pažnje ali ne može proći neopaženo.

Ovo troje djece je promjenilo moj život. Sa njima sam  preživljavala svaku njihovu bol i tugu, svaku povišenu temperaturu, prehladu, pljuskavice, svaku ogrebotinu... svaki trn sam im ja izvadila... Radovala sam se  svakom novom zubiću, prvoj izgovorenoj riječi, prvim nesigurnim koracima, naučenim pjesmicama.... ponosna sam na njihove uspjehe u školi, u muzičkoj ... svaka njihova medalja i diploma je i moja...volim ih kao svoju djecu a najvažnije mi je što i oni mene vole i znaju da ću zauvjek biti njihova Sanjalica

18.07.2011.

Imam i Najdražu:)

Najdraža je petnaest mjeseci mladja Srećina sestrica. Ništa ljepše od nje nije bilo. Mali zavežljaj, crna kosica, crne okice...Već sam se  ispraksirala sa presvlačenjem pelena i benkica. Dugo nije znala da izgovori slova „K“ i „R“.

Kada sam pokušavala sa njenom mamom  napraviti novi raspored u sobi za igranje i vitrinu prebacivali od zida do zida, pa ne može ovdje, ne može tamo... Najdraža je sve to posmatrala i u neko doba kaže legendarnu rečenicu :“Vato-nato, ne može ni vato ni nato“ . Titijiti (kikiriki) je obožavala. Njeno uspavljivanje je dugo trajalo. I ona je voljela priče za laku noć, ali uz kružno masiranje ledja. Pričam ja priču koja nema kraja, masiram(kružno) ledja da mi je više i ruka utrnula pa počnem da masiram lijevo-desno. Taman sam pomislila da je zaspala i pokušavam da se bešumno odvojim od nje a ona će nimalo pospanim glasom : „U Tjud“! Problem je bio i nahraniti Najdražu. Doručak je trajao po sat vremena. Bila je tako mršava da smo je tjerali da jede. Danas, radi dva-tri kila viška, kaže da smo mi krivi jer smo je kao malu tjerali da jede. Najdraža je već sa 5 godina imala simpatiju Draleta. Drale je od Najdraže stariji 3 godine i osvojio je njeno srce kada je  odbranio od drugog dječaka. Dugo je bio njen princ spasilac koji je redovno pozivan na njene rodjendane. Obožavala je ljuljašku. Tražila je da je jako ljuljam kao da leti.

Kada je Sreća pošao u školu i Najdraža je krenula sa njim u isti razred. Naša mala pametnica prošla je sve testove da ranije krene u školu. Nastavnica nije bila oduševljena što je ona mladja 2 godine od ostalih u razredu. Mislila je da će zaostajati za drugom djecom. Najdraža ih  je sve iznenadila i oduševila.

 Ima odličnu memoriju. Pjesmicu pročita i već je zna napamet izrecitovati. Sa takvom memorijom i dobrim sluhom, Najdraža savršeno priča engleski jezik(Sreća priča engleski sa njemačkim akcentom), odlična je u redovnoj školi kao što je odlična i u muzičkoj(svira klavir).  Jednom je nastavnica rekla da je ona tako umiljata da i kada nešto nije najbolje naučila, svojim šarmom, domišljatošću (od tri rečenice što zna, nakiti čitavu priču) dobije dobru ocjenu. Sreća ako nauči  5 rečenica, pet je i ispričao. Sreća nije znao da se snadje sa prepisivanjem, puškicama a Najdraža bi se uvjek dobro snašla. Sreća nikada ništa ne slaže, uvjek je iskren i pravedan, Najdraža ne laže ali zna vješto da izbjegne istinu.

Sada je djevojčica u pubertetu. Isprobava nove frizure, garderobu,...voli mini suknjice, ima 20-tak lakova, isto toliko različitih dezodoransa, njoj uvjek fali nove garderobe,  ima čitav spisak neispunjenih želja( na dvije gusto kucane stranice). Koliko je pametna toliko je i zanesenjak. Stalno nešto gubi, zaboravlja, slučajno lomi...

Jednom je došla iz škole a zaboravila torbu, zakasni na čas plesa jer je zaboravila novi termin, do sada je izgubila tri mobilna telefona pa po kazni nosi NOKIU iz 1856-te godine. Ja sam tu da po kući (diskretno, da joj roditelji ne primjete) potražim izgubljeni telefon koji se isključio jer ga Najdraža puni jednom mjesečno. Tu sam da ušijem novu majicu koju je slučajno pocijepala po šavu. Za specijalne momente potrebna je specijalna frizura. Sanjalica nju rado isfenira. Kada izlazi iz kuće obavezno moram provjeriti da slučajno ne ode u kućnim papučama ili različitim čarapama. Krijući me zamoli da joj presložim ormar jer je dan prije sama pospremala sobu (sve ugurala u ormar). Kada se naljuti, treba je pustiti na miru dok se ne smiri. Jer svaka riječ izaziva kod nje izliv od hiljadu i jedne riječi i takva rasprava dovede do toga da Najdraža izvuče deblji kraj( kazna roditelja radi dugog i britkog jezika). Meni je tada žao pa udjem kod nje u sobu kao sasvim slučajno i čudim se šta radi sama u sobi , pitam je hoće li da joj donesem sok ili neki slatkiš. Pričam s njom o sasvim desetoj stvari. Obavezno će me zagrliti kada dodjem kod njih, a ja je ponekad uzmem u krilo i tepam joj jer će ona za mene uvjek biti mala Najdraža djevojčica.

15.07.2011.

Ja imam Sreću:)

Danas ću vam pisati o Sreći. To je djecak od 14 godina i upravo je zavšio osnovnu školu. On je moja Srećica od 175 cm a upoznali smo se kada je imao 5 dana. U to vrijeme ja sam bila nezaposlena i njegovi roditelji (moji dragi prijatelji  od malih nogu) su me „zaposlili“ kao beby siter. Eh, kada se sjetim te male mrvice od 3000 grama. Nisam imala neko veliko iskustvo sa malim bebicama  ako ne racunam sestru koju sam dobila kada je meni bilo 10 godina. Male bebe najveći dio vremena spavaju. Kada se probude treba ih presvući i nahraniti. Nije bilo problema oko mjenjanja pelena, ali kosuljicu(benkicu) skinuti bebi preko glave... Kada bi se upiskio „do za vrat“ , presvukla bih pelenu a ispod benkice uvučem drugu, pamučnu, pelenu i čekam kada će doći neko od roditelja. Interesanto, i svaki put bi popiškio i čiste pelene kada sma ga presvlačila. Bebe u prvih nekoliko mjeseci jedu dosta često-svako dva sata. Bočicu napravim i čekam Sreću da se probudi. Spremljena bočica ne smije dugo da stoji pa se dešavalo da se Sreća uspava malo duže pa bi mlijeko završilo u sudoperi. Sreća se budi uz plač i traži odmah bočicu. Ako bočica nije spremna nastaje još jači plač za koji mi ni dan-danas nije jasno odakle je  izlazio. Pregurali smo ja i Sreća tu prvu godinu sa flašicama, grčevima, pa poslije sa supicama i čorbicama. Sjećam se kako sam ga šišala dok je spavao. Rodio se sa malo dužom kosicom koja bi bila sva mokra od vrućine. Niko nije smio šišati tako malu bebu pa sam ga ja šiškala mjesec dana, pramen po pramen, dok je spavao. Pred spavanje obavezno sam mu pričala priče dok ne zaspe. Njemu je to bilo baš zanimljivo jer u neko doba se ja uninam pa se u  Crvenkapi pojave jarići ili u Ružnom pačetu Snjeguljica. Imali smo jednu sobu u kojoj su bile samo igračke. Uživali smo zajedno praveći robota od kockica (robot je bio veći od Sreće), od slikovnica kule (kao od karata), organizovali smo auto- trke,  imali smo i logor ispod stola a dugo godina sam ja bila glavni Djed Mraz. Svaki dan smo šetali. Od grana smo pravili štapove za pecanje, od šišarki ukrase za jelke. Milion krugova smo okrenuli po avliji dok nije naučio voziti biciklo.

Bolilo me je kada je njega bolilo. Ne mogu zaboraviti dan kada je otisao na operaciju slijepog crijeva ili kada je pao i dobio mašnicu na glavi (moralo se ušiti).

Glavni sam majstor za popravljanje (krpljenje) polomljenih igračaka. Znala sam i prave majstore angažovati da poprave omiljenu igračku. Za Sreću nije postojala rečenica  „Ja to ne mogu“

Pošli smo u školu zajedno . Sreća prvi razred-prvi put a meni prvi razred -drugi put.

Učili smo pisati, tablicu množenja, preslušavati pjesmice...

Nikada nije volio narodnjake. Na času muzičkog je odbio da pjeva jednu pjesmicu jer je to narodna muzika.

Matematika mu je uvjek bila slaba tačka, nije je volio, ali kada pripremim kontrolni rad  trudi se da nauči i shvati nešto što  ne voli.

Nikada ne laže, izuzetno je pravedan. To su znali i nastavnici i uvjek su naglašavali te njegove osobine. Nikada ga nisam slagala. Uvjek je imao neke zadatke za mene. Ako sam mu  nešto obećala to sam i uradila. Tu je bilo raznih nemogućih misija. Želi da spava u totalnom mraku pa sam u njegovoj  sobi morala eliminisati svaku mogućnost da ulična rasvjeta remeti san malom dječaku. Ako nešto zagubi, nazvao bi me na telefon da pita da li ja znam gdje se to nešto nalazi. Za četrnaest godina našeg druženja mogla bih knjigu da napišem.  Najdraže mi je bilo kada su se djeca prepucavala šta ko ima. Sreća je na kraju pobjedonosno rekao: “Ja imam Sanjalicu a vi nemate“

Bila sam tako srećna i ponosna. Svu ljubav koju pružimo djeci, vrati se sa milion puta vrijednijom njihovom ljubavlju.

NOVI ZADATAK 

Juče sam dobila zadatak da smislim kako da ulovimo mačka uljeza koji je ubio mačiće od domaće mačke. Moramo ga uloviti (nikako ubiti) i kolima odvesti daleko, u neko selo (gdje ima ljudi da ga hrane), obavezno preći rijeku, da se ne bi znao vratiti. "Sanjalice,ja znam da ćeš ti nešto smisliti, sjećam se kad sam bio mali da si uvjek smislila način da popraviš nešto što sam ja pokvario“
13.07.2011.

A da probam učit' algebarski!?

Engleski za pocetnike: (for beginners)
Tri vestice posmatraju tri Swatch-sata. Koja vestica posmatra koji Swatch-sat?
Procitaj, to sada na engleskom:
… Three witches watch three swatch watches. Which witch watches which swatch watch?
Engleski za iskusne: (advanced english)
.. Tri vestice promenjenog pola posmatraju tri dugmeta Swatch-satova. Koja vestica promenjenog pola posmatra koje dugme Swatch-sata?
Procitaj, to sada na engleskom:
… Three switched witches watch three Swatch watch switches. Which switched witch watches which Swatch watch switch?
Engleski u krajnjem stadiumu: (in the endâ₦)
…Tri Svajcarske vestice-drolje, koje zele da budu promenjenog pola, zele da posmatraju tri dugmeta Svajcarskih Swatch-satova.
Koja Svajcarska vestica-drolja, koja zeli  da bude promenjenog pola, zeli da posmatra koje dugme Svajcarskog Swatch-sata?
Procitaj, to sada na engleskom:
.. Three swiss witch-bitches, which wished to be switched, swiss witch-bitches, wish to watch three swiss Swatch watch switches. Which swiss witch-bitch which wishes to be a switched swiss witch-bitch,wishes to watch which swiss Swatch watch switch?

preuzeto odnekle!!

11.07.2011.

Ljudi, infarkt!

Mjesto radnje: mali gradić, prekovremeni (neplaćeni) rad

Vrijeme radnje: 10.07.2011. 12:00h

Glavna uloga: sanjalica

 

38 stepeni, pakao od dana. Klima radi ali posao zahtjeva i izlazke iz kancelarije. Na stolu mi stoji bočica vode jer inače zaboravim da unesem dovoljnu količinu tečnosti. Ne znam sta da radim s kosom. Svezana me nervira, zaboli me glava od raznih kopči i traka.  Gdje danas baš da obučem uske pantalone. Stežu me, smetaju, otkopčavam gornje dugme da lakše dišem. Sinoć sam se unakazila sa domaćim krofnama. Ko mi je kriv što ne poslušam sebe da su mi sasvim dovoljne dvije krofne. Ne smijem ni napisati koliko sam pojela. Popila sam treću kafu. A zasto sam nabavila Zeleni čaj? Pa da pijem manje kafe!

Teško mi je i disati a kamoli nesto smisleno uraditi. Uh, nešto me steže oko srca. Pokušavam da duboko udahnem i  osjetim probadajući bol oko srca. Polako pokušavam disati ali svaki udisaj izaziva jezivi bol.

Pa ja sam u cvijetu mladosti. Toliko ima stvari koje još nisam uradila. Ako završim u hitnoj sreća da sam u subotu obavila depilaciju i pedikir. Idem u toalet da se ispljuskam vodom, možda mi bude lakše. Jedva dišem! Šta mi se ovo dešava? Niko u familiji nema srčanih problema. Šta me sve neće snaći. Prestaću piti ovoliko kafe, izbaciću tijesta sa menija, samo ću povrće jesti. Ako Djoković može trave, mogu i ja. Ulazim u toalet, brzo zaključavam vrata, otključavam ih još brže. Ako se obandačim brže će mi neko pomoći ako nije zaključano. Skidam košulju, pljuskam se hladnom vodom...evo sada sam i frizuru pokvarila. Kako ću ovakva u bolnicu? Boli svaki udisaj. Skidam brushalter... i odjednom olakšanje!

Bacim pogled na moj par dobrostojećih trojki i izmedju njih ugledam  crvenu tačku. Ne trebaju mi naočale, crveni se tačka do krvi. Nije infarkt već žica od brushaltera. Probila je brushalter i bocnula me. Svaki put kada bih udahnula( podigla grudni koš) ona me bockala.

Koje olakšanje, idem popiti kafu da se malo smirim, a mogla bi se počastiti i čokoladom pao mi je šećer. Možda su mi i vitamini pali, popiću  cedevitu!
07.07.2011.

Takva suza u oku tvom

Običaj je da bebu iz porodilista ne iznose roditelji već neko od bliže familije. V i S su imali užasnu tragediju da V izgubi bebu u devetom mjesecu trudnoće. Poslije teškog psihičkog perioda od godinu dana V je trudna. Porodiće se u susjednom gradu. S me pitao da li bi ja htjela da iznesem njihovu bebu iz porodilišta. Bila sam oduševljena, srećna, počastvovana...Zamišljala sam taj momenat. Vidila sam sebe kako drzim mali mirisni smotuljak i priželjkivala da ubrzo i oni iznesu moju mrvicu iz porodilista. Dan je divan, auto udobno, put uz more, ja na krilima kao i tata koji treba da prvi put u rukama drzi svog sina.

Došli smo u porodilište i ubrzo  se pojavila V u pratnji babice koja je nosila mrvicu. Oči su mi bile pune suza. Milion misli mi je proslo kroz glavu. Pomislila sam da je odlično što je porodilište u prizemlju pa ne mogu da se spotaknem na stepenice. Držaću taj mali smotuljak i moliti se da uskoro držim svoju bebicu. Pomislila sam, možda je ovo do sada bio neki ružni period  kome je sada kraj. Evo,  rodio se jedan mali dječak koji je probio led, sada je red na mene i jednu malu djevojčicu. Milion misli i milion osjećanja .

Babica prilaz i S pruža ruke i drži svoga sina. Pogledam ga s osmjehom i suzama u očima očekujući da sada ja uzmem to malo tek rodjeno biće. Nikada taj momenat neću zaboraviti. Ne mogu zaboraviti koja se sreća , ponos, ljubav... ogledala na njegovom licu. Držeći T zagrlio je V i ja sam vidjela nešto  prvi put u životu. Vidjela sam najsrećniju porodicu.

 Mama, tata i sin

Oni su bili cijeli kosmos. Osjećala sam da sam ja neka druga galaksija kojoj fali jedna zvijezda.

Mene moj muž voli i njegovi pogledi su puni ljubavi ali ja na njegovom licu nikada nisam vidjela tako nešto. U duši me zaboljelo. Imala sam osjećaj da  svom mužu nisam pružila sve za potpunu sreću. Svi smo vidjeli mnogo srećnih porodica ali momenat kada otac prvi put drži svog sina ....mislim da mogu opisati samo očevi.

Tako ga je držao, da je i zaboravio zašto sam ja tu. Koliko god da sam  srećna radi njih, toliko se moja tuga povećala i svaki dan je veća jer T kako raste sve više liči na mog S.  Ja samo želim da i na licu mog S ugledam onu sreću kao na licu njegovog brata toga dana.

02.07.2011.

Hrabroj ženi....

„Mnoge hrabre žene sam srela ali ovo je jedna posebna jer je spremna svoju borbu podijeliti sa svima nama.

Njen blog je školjka puna izuzetno bitnih informacija za žene koje vode borbu sa neplodnošću. Ja vjerujem da će ovaj blog biti školjka u kojem će se pojaviti prelijepi biser. Njeno sunašce za koje se bori.

Ovo je priča koju priča naša Leva (brusnica)“

http://www.ringeraja.ba/clanci/zatrudnjenje/trudimo-se-za-nase-sunasce_59.html

Uvjek ćeš imati moju podršku!

23.06.2011.

2WW (two week wait)

Nije u pitanju Drugi svjetski rat (namaste.bloger.hr) ali ko preživi 2WW dobio je jednu bitku sa sterilitetom i na dobrom je putu ka pobjedi. Poslije uradjene inseminacije ili embriotransfera prvi test trudnoće se radi poslije dvije sedmice analizom krvi. Beta HCG može se naći u krvi žene otprilike osam dana nakon ovulacije, odnosno dan nakon implantacije (ugnježđivanja). Kod žena koje su u postupku liječenja neplodnosti primale injekcije HCG-a (npr. Pregnyl) taj hormon može zadržati u organizmu 15 dana nakon injekcije. To znači da ta skupina žena u ranoj fazi testiranja može dobiti lažno pozitivan rezultat.

Dvije sedmice čekanja do prvog testa su najduže sedmice u životu svake žene koja je prošla postupak potpomognute oplodnje. Svaki dan osluškujete svoj organizam, pokušavate da otkrijete prve simptome trudnoće u vidu bolnih i uvećanih grudi, mučnine na odredjenu hranu ili piće, osjetljivost na mirise...

Svaki najmanji bol u stomaku je strepnja i strah. Prva sedmica i nekako se pregura ali u drugoj sedmici ne da su dugi dani, već su dugi i sati.

Nisam imala nikakve simptome. Ništa nisam novo osjećala ali se nisam ni previše nadala. I to je bilo tako do 12-tog dana. Postajem svjesna da sam pregurala 12 dana. Nemam uobičajene simptome PMS-a. Ne pojavljuje mi se izdajnička bubuljica na čelu, nemam onaj tupi bol u stomaku. Jedan od mojih simptoma PMS-a je da mi je smanjena koncetracija i da pričam šatro-nesvjesno u nekoj riječi permutujem slogove.

Prolazi i trinaesti dan i u meni polako raste nada. Sjetim se frigide i počinjem u sebi da ponavljam „ ja sam trudna, ja sam trudna“. Počinjem i da zanovetam mužiću sada mi se jedu trešnje, kako su mi jagode zamirisale....

14-dan!

Svjesna sam da je ovo dan D. Sebi govorim da  ne smijem previše da se nadam. Ne, neću raditi test 11. juna. Uradiću ga u ponedeljak 13. juna (srećna trojka). Ako do tada preživim! Strah me je lažno pozitivnog testa. Strah me je da se previše nadam jer ću teže podnijeti neuspjeh.

Sestra me zove i pita kako se osjećam, sanjala me je!

U njenom glasu osjećam novu notu i boju .

Guram nekako taj 14-ti dan. Sada mi i minute sporo prolaze. Muž me ništa nije zapitkivao ovih 14 dana, da bi za ručkom rekao jednu rečenicu:“ izgleda da se zakačilo“.

I on se počeo nadati, i on je  svjestan koji je danas dan.

Poslije ručka je otišao kod rodjaka a ja sam se malo ispružila na trosjedu u dnevnoj i zaspala.

BOL!!!

Probudio me je užasan bol na lijevoj strani stomaka.  Pokušavam da se namjesti u drugi položaj. Opet probadajući bol na istoj strani. U sekundi mi prodje kroz glavu misao da je ovo možda vanmaterična trudnoća u lijevom jajaovodu. Oblio me je hladan znoj. Ako ima išta gore od neuspjelih pokušaja MPO ona je to vanmaterična trudnoća i spontani pobačaji.

Sama sam u kući i strah me od pucanja jajovoda.

A onda osjetim da je vještica stigla iznenada bez ikakve najave, nepozvana  ali u ovom momentu sam joj se i obradovala. Manje je zlo od vanmaterične trudnoće. Kao da ja nisam ja, odjednom su otupila sva osjetila. Odem u prodavnicu i kupim čokoladu sa cijelim lješnjacima, i to onu od 200gr. Čitavu sam je sama pojela. Javim mom S i to glasom kao da mu saopštavam da sam izgubila 5km. Pokušava da kaže neku utješnu rečenicu, ali u tom momentu ja ga prekidam komentarom da se ne sekira, sve je u redu, sem mučnine od pojedene čokolade.

Kada sam sestri javila, rekla je da je ona upravo to sanjala i da me zbog toga zvala. To je ona nota i boja koju sam osjetila u njenom glasu. Krv nije voda!

Ovaj dan mi i nije teško pao ali svaki sledeći mi je grozan. Plače mi se iz čista mira. Podjem na pijacu i odjednom oči pune suza. Prijateljice me zovu na kafu a ja nadjem neki izgovor da ne odem. Ne želim nikoga da gledam, ne želim da pričam, želim da sam sama i da odobolujem svoje.Nedostupna sam za svakoga!

Evo konačno sam izbacila iz sebe i ovu neispričanu priču. Nemojte misliti da me ovo obeshrabrilo. Ne, ono što nas ne ubije-ojača nas.  I kako Tiki kaže“ iz inata ću da postanem majka“

 Nadam se da će ovo biti samo poglavlje neke druge priče koja će imati srećan nastavak.


Noviji postovi | Stariji postovi